02 November 2014

Traženje posla u inostranstvu - slanje prijave, intervju i nadalje

Ovog puta pisaću o nekim specifičnostima sastavljanja prijave za posao u Nemačkoj.
Posle pročitanih nekoliko članaka u novinama kao i na sajtovima regrutera, tj agencija za zapošljavanje i privatnim blogovima, počeo sam da sastavljam prijave za poslove koje sam našao na netu, tj na monster i stepstone.
Ono što je specifično za Nemačku je da poslodavci u CV vole da vide vaš kompletan radni vek, pa ako ste npr volontirali negde ili putovali po stranim zemljama 6 meseci ili bili bez posla ili bilo šta drugo, napišite i to. Lošija varijanta je da ne napišete ništa, jer tada će vas verovatno pitati o tome na intervjuu (ako vas pozovu na intervju, naravno). Pri tome mislim na periode duže od 2-3 meseca.
Oglasi za poslove su obično na nemačkom jeziku (po mom iskustvu oko 90%). Obratite pažnju koja je pozicija u pitanju - ako je reč o konsultantima tj. savetnicima (Berater) i još piše da je obavezno dobro znanje nemačkog - slobodno preskočite takve oglase i nemojte gubiti vreme osim ako vladate nemačkim na nivou B2/C1 tj odlično.
Takođe, tekst oglasa je obično u stilu - mi smo ta i ta firma, bavimo se ovim i ovim, lideri smo na ovom tržištu i u ovoj oblasti, tražimo nekog da (pa opis zaduženja, tj posla) a osoba bi trebalo da ima (spisak veština-znanja) dakle vrlo slično kao u Srbiji. 
Ono što obično ide na kraju, a što nije uobičajeno "kod nas" je da navedete 
- da li ste spremni da putujete i u kom obimu (ovo se doduše ne traži baš uvek) - koliko često i da li je to lokalno, po Nemačkoj, po DACH (Nemacka, Austrija, Svajcarska) ili i u inostranstvo;
-  kada tj u kom roku možete da počnete da radite (razlog za ovo je što po nemačkim zakonima, otkazni rok može da bude i do tri meseca) i 
- koliku zaradu očekujete (u bruto iznosu godišnje, dakle sa svim pripadajućim doprinosima i porezom. O da, i sa "bonusom" tj 13. platom). O obračunu zarada i preračunu bruto godišnje plate u neto mesečnu u nekom narednom postu.

Zajedno sa svojom radnom biografijom tj. CV-em, obično se šalje i motivaciono pismo i dokaz kvalifikacija - obično je to univerzitetska diploma i , ako kojim slučajem imate, preporuka nekog prethodnog poslodavca. 
Što se tiče univerzitetske diplome, skenirana na engleskom jeziku je sasvim prihvatljiva. Koliko znam, kada FTN u Novom Sadu izdaje diplome (master), jedan primerak je na srpskom i jedan na engleskom jeziku. Za ostale univerzitete / fakultete ne mogu da tvrdim. I da, univerzitetska diploma je uslov za dobijanje Plave karte. O tome u nekom sledećem postu.

Preporuke - o ovome nisam znao ništa do pre par dana. Naime, ovde je neki običaj da poslodavac radniku izda preporuku , dakle kao neko svedočanstvo o dobro obavljenom poslu, ako ste bili korektni kao radnik, kada prelazite kod drugog poslodavca. Takođe, nije česta pojava, ali sam čuo od kolega da se dešava da firma kod koje konkurišete zove nekog od vaših prethodnih poslodavaca ili traži kontakt osobu kod koje bi mogli da provere kakvi ste bili na prethodnom radnom mestu. Naravno, uz vaše odobrenje. Ovo je nešto što je potpuno strano svima koji nisu radili u Nemačkoj, iskreno rečeno, ne znam ni koliko je bitno jer meni to niko nije tražio, ali raspitao sam se naknadno i dobio te informacije od kolega. Moj utisak je da je to imalo značaj pre 15-20 i više godina (pre Interneta), ali da sada nije toliko bitno. Ili bar ne za IT struku. Osim ako ne konkurišete u BND-u.

Fotografija - u nekim oglasima postoji mogućnost da upload-ujete i vašu fotografiju. To nigde nije obavezno (verovatno po nekom zakonu poslodavac ne sme da traži inače mi se čini da bi to svuda bilo obavezno) ali ja sam već u svoj CV ubacio fotografiju, pa nisam video razlog da ne upload-ujem sliku.

Ako ste dobro proučili oglas na koji se javljate, sastavili i poslali prijavu sa skeniranom diplomom i eventualno fotografijom, imali malo sreće i dobili poziv na intervju (obično email) sledeće što vas očekuje je intervju sa potencijalnim poslodavcem. 
Iz mog iskustva, to je obično skype intervju, mada sam imao i par telefonskih intervjua. Prednost telefonskih intervjua je što ne vidite sagovornika. To znači da mogu da šetkam po sobi u pidžami dok pričam sa poslodavcem ili da sedim u svom omiljenom uglu u kuhinji ili već nešto drugo što mi pomaže da savladam tremu. Prednost skype intervjua je što vidite sagovornika i odmah možete da procenite (koliko-toliko) da li vam osoba odgovara ili ne. 
Nezavisno od metoda komunikacije, prvi razgovor je obično sa ljudima iz HR službe. U većim firmama su to ljudi specijalizovani za regruting IT ljudi, dok u manjim to može biti i vlasnik lično. 
Što se tiče jezika na kome se odvija razgovor, u svakom intervjuu su me pitali da li mi odgovara nemački ili engleski jezik. E sad, naravno da je lakše na engleskom, ali sam ja imao taktiku da kažem - znate, moj nemački nije baš sjajan, ali bih pokušao koliko mogu na nemačkom, a posle ću preći na engleski. Mislim da to ostavlja bolji utisak na sagovornika, a par dodatnih bodova nikad nije naodmet.

Ono čime gotovo uvek započinje razgovor je - recite nam nešto ukratko o sebi, tzv 2-minutna prezentacija. U prva dva intervjua nisam imao pojma šta sad ti ljudi hoće da im pričam, kada već sve piše u CV. Znaju i oni šta piše u CV, ali žele da čuju šta to kandidat ima da kaže o sebi, šta da istakne i kako će to reći. 
Posle toga slede ostala pitanja. Zanimljivo mi je da me ni jedan put na intervjuu nisu pitali ona klasična intervju pitanja - zašto baš vas da primimo, kako vidite sebe za 5 godina, šta su vam najveće vrline i mane itd. 
Ono što su klasična pitanja koja su meni bila postavljana tokom više intervjua su 
- detalji o prethodnom iskustvu - koje tehnologije sam koristio, 
- timski rad - da li sam radio u timu i koja su moja iskustva u rešavanju konflikata, 
- odnos sa pretpostavljenim, šta očekujem od team leada,
- da li pratim procedure, 
- da li pokazujem inicijativu,
- šta raditi ako imate više high-priority stvari da rešite (na ovo uvek odgovaram - pitam šefa :-) )
- da li ste radili u internacionalnom okruženju (komunikacija, jezičke veštine itd.) 
Pretpostavljam da je ovo način da ispitaju koliko im vaše "soft skills" odgovaraju. I da filtriraju kandidate koji su potpuno nepogodni za saradnju.
(ovo nisu direktna pitanja, ali se konkretna pitanja svode na to, razmislite o odgovorima pre intervjua).

Dobro je spomenuti i neku inicijativu koju ste preduzeli, bilo da je to nešto što je kompaniji donelo ili uštedelo gomilu para ili je nešto što je vama značilo, nije toliko bitno.
Ja sam odgovarao uglavnom u primerima (konkretnih stvari koje sam uradio), ali dovoljno pojednostavljeno da bilo ko izvan firme može da razume, npr predložio sam izmenu nekog procesa u firmi tako da bih olakšao programerima ...

Po mom iskustvu, ako je u toku procesa selekcije kandidata za posao predviđena neka vrsta stručnog testa, to obično piše u tekstu oglasa, mada nije pravilo - imao sam u čak dve prilike neku vrstu testa (jednom stručni i jednom neki psihološki) koji nisu bili pomenuti u tekstu oglasa.


Ako imate spremnu svoju 2-minutnu prezentaciju, kažete koju rečenicu na nemačkom jeziku i ostavite dobar utisak, možete očekivati i poziv na drugi razgovor, ovog puta sa tehničkim osobama, verovatno vašim potencijalnim budućim šefom/team leadom.

Tehnički intervju (ako nije već na prvom razgovoru, kombinovano) obično vodi vaš budući šef /team lead. Iz mog ne-toliko-velikog iskustva sa intervjuima, ovaj deo se ne razlikuje puno od sličnih intervjua koje sam imao u Srbiji.


Ako se i na tom delu dobro pokažete, sledeće što možete očekivati je poziv da lično dođete do kompanije, na poslednji intervju i eventualni probni rad (obično 1-2 dana). Ovo u praksi znači da kompanija želi da se predstavi vama, da se pokaže kao dobro radno mesto i da se upoznate sa budućim kolegama i ostalima sa kojima biste sarađivali. Takođe, ovo je poslednja provera pre nego što vam ponude ugovor. Tako da, ako dođete do te faze, to znači da ste gotovo pronašli posao i da su šanse da ga zaista i dobijete dosta velike. 

S obzirom da ovaj deo procesa selekcije podrazumeva put u Nemačku, pitanje koje se nameće je - ko to plaća? Koliko ja znam, postoji negde u zakonu (dobro, nisam čitao sam zakon o zapošljavanju, već odgovore na pitanja oko zapošljavanja u nekim nemačkim novinama) obaveza poslodavca da "nadoknadi razumne troškove" kandidatu koga pozove na lični intervju. To znači prevoz u okviru Nemačke (ne znam koliko je precizno regulisano to u slučaju da je kandidat iz inostranstva) i eventualno troškove boravka u hotelu (min 3* Nemci su jako detaljni u svim pravilima). Ovo znači da ako neko putuje na intervju iz Hamburga u Keln, ide obično vozom, a ne avionom. Tj kandidat može da ide avionom, ali će firma refundirati troškove samo do visine karte za voz. Opet, za kandidate iz inostranstva ovo mislim da nije detaljno regulisano, pa postoji nekoliko opcija - ili sve plaća firma ili deo plaća kandidat (npr avio kartu od SR do najbližeg aerodroma i nazad, a ostalo firma). Kako god, ne bi trebalo da se desi da sve plaća kandidat. 

Sam probni dan obično se svodi na to da kandidat treba da reši neki konkretan problem iz oblasti u kojoj bi radio. To podrazumeva da treba da, osim da rešite sam problem, i objasnite kako ste došli do rešenja, da vaš pretpostavljeni vidi koliko znate, kako rešavate zadatke, kako sarađujete sa kolegama, koliko se dobro sporazumevate i kako se snalazite u novim situacijama. Običaj je (barem u kompaniji u kojoj ja radim) da se tada organizuje i zajednički ručak sa još par kolega. Ja lično nisam imao ovu fazu pregovora, ali video sam kako to izgleda kada sam počeo da radim i kada su primane nove kolege.

Ako sve ovo dobro prođe, trebalo bi da posle probnog dana imate konkretnu ponudu poslodavca (iznos zarade, neke osnovne informacije o poslu, radnom vremenu, godišnjem odmoru i osnovna pravila u kompaniji).

Još par stvari. Minimalni godišnji odmor u Nemačkoj je 25 radnih dana, i od toga svi počinju. Posle svake navršene pune godine rada, dobijate još jedan dan, do maksimalno 28 dana. 
Državni praznici su slični i sličnih datuma kao u Srbiji - Božić (2d), Uskrs (2d), Duhovi, Prvi maj, Dan Ujedinjenja (03.10) i još neka 2 praznika u periodu feb-jun - sve ukupno 9-10 neradnih dana. Ako ste u Bavarskoj ili Baden-Virtembergu, na ovo dodajte još 5 odnosno 4 pokrajinska praznika (uglavnom verski praznici). Za ostale pokrajine je to 2-4 neradna dana, a grad Berlin nema ni jedan dodatni neradni dan, osim državnih praznika. Za detaljnije informacije, pogledajte wikipediju.

Toliko za ovaj post. Jeste malo duži, ali ovo je (skoro) sve što imam da kažem na temu traženja posla. U narednim postovima pisaću o sledećem koraku - a to je zahtev za nemačku radnu vizu.

3 comments:

  1. Ne znam da li i dalje pratis postove ovde, ali mene interesuje da li placas porez tamo i koliki je u odnosu na primanja? Moja drugarica i njen suprug zive u Italiji, on je isto iz IT struke, i porezi (svi ukupno - ima ih raznih) su oko 30% plate, pa oni jedva sastavljaju kraj s krajem.
    Stella

    ReplyDelete
  2. Koja dokumenta traži poslodavac pri sklapanju ugovora, odnosno za početak rada? Da li je i tu potrebna diploma sa službenim prevodom ili nostrifikovana diploma? Da li se traži uverenje o bračnom stanju (radi poreza), dokumenta iz suda ili policije (prevedena il nepravedena), uverenje o znanju nemačkog jezika itd?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako pričamo o situaciji da tražite posao dok ste u Srbiji i dobijete ponudu od poslodavca, to obično znači da vam pošalju ugovor o radu, poštom ili mailom. U mom slučaju mailom. Za moje zanimanje ne postoji neka zakonska regulacija kao npr. za lekare ili građevinske inženjere, pa nisam morao ništa drugo da šaljem poslodavcu. Bitni su bili dokumenti koje sam morao da predam ambasadi, da bih dobio radnu vizu. O tome sam pisao u posebnom postu.
      Tek po dolasku u Nemačku mi je poslodavac tražio dokumenta - o tome takođe postoji poseban post. Diplomu sam preveo i takođe dostavio poslodavcu (ako se dobro sećam) po dolasku u DE. Nisam nostrifikovao, bilo je dovoljno to što se moj obrazovni profil nalazi na listi priznatih tj profila za koje postoji odgovarajući profil u Nemačkoj. O tome sam pisao u posebnom postu.
      Za bračno stanje - ako ste u braku, potrebno je to da dokažete izvodom iz MKV na međunarodnom obrascu, overeno apostilom. Dokumenta iz suda i/ili policije - to mi do sad nije niko tražio. Mada ako u nekom momentu budete radili za npr neku nemačku državnu službu kao konsultant, može se desiti da vam to traže. Uverenje o znanju nemačkog vam ne treba za plavu kartu. Ni za posao mi niko nije tražio, jer su intervjui bili uglavnom na nemačkom, pa tako direktno u razgovoru procene koliko dobro znate jezik. Položen test znanja jezika vam je potreban za npr. stalan boravak.
      Pozdrav,
      Nemanja

      Delete