12 May 2015

Prvi koraci u Nemačkoj - banka, poreska, zdravstveno, penziono

Za novopridošlog useljenika u Nemačku je važno da što pre završi sa administrativnim poslovima. Prvi korak je uvek prijava prebivališta u opštini, što sam opisao u ranijem postu.
Sledeći korak je uvek otvaranje računa u banci.

Ovo je i najjednostavnije, ode se u banku po izboru, od dokumenata je potrebno imati samo pasoš i prijavu prebivališta, sve se završava za 10ak minuta.
Potrebno je bar elementarno znanje nemačkog jezika, jer je velika verovatnoća da zaposleni u banci ne pričaju engleski.

Tokom mog odabira banaka (ušao u poslovnicu gde je bila manja gužva), saznao sam da u svakoj pokrajini u Nemačkoj postoji tzv Sparkasse - to je klasična banka, ali je u (većinskom ili delimičnom, ne znam) vlasništvu savezne pokrajine ili lokalne samouprave tj grada ili okruga. U Berlinu je to Berliner Sparkasse, u Minhenu je Stadtsparkasse München, u Hamburgu je Hamburger Sparkasse itd.
Svaka Šparkase posluje samo na "svojoj" teritoriji, ali sarađuje sa ostalima, pa je podizanje novca na bankomatima ostalih Šparkase banaka u Nemačkoj bez provizije isl.
Posle sam od lokalaca čuo da te banke koriste uglavnom penzioneri, jer ih ima na skoro svakom ćošku, tj lako su pristupačne, imaju bankomate na skoro svakoj metro stanici, i imaju klasične šaltere gde mogu da se obave sva plaćanja.

Osim velikih "klasičnih" banaka (Komerzbank, Deutsche Bank isl ) postoje i tzv direktne ili internet-banke. To su banke koje nemaju poslovnice ni šaltere, već se sva komunikacija sa klijentima odvija preko e-maila, sajta banke i poštom. Primer ovakve banke je Telenor banka u Srbiji, a u Nemačkoj  su to DKB, Consors Bank (ogranak francuske BNP Paribas), comdirect (online verzija Commerzbanke) i još nekoliko manjih.
One nude povoljnije uslove za otvaranje i održavanje računa, što mogu da ponude zbog manjih troškova koje imaju jer ne moraju da održavaju mrežu filijala, ali navodno imaju lošije uslove za kreditiranje.
Izbor banke je svakako lična odluka, ali svakako treba uzeti u obzir nekoliko faktora, šta je već kome bitnije.

* * * * * * * * * *

Poreski broj

Sledeće što je potrebno uraditi je saznati svoj poreski broj. Ovo može da zvuči zbunjujuće, evo o čemu se radi.
U Nemačkoj, svaka zaposlena osoba i uopšte svaka punoloetna osoba koja je ikad imala bilo kakve prihode, automatski dobija poreski broj. Ovo je identifikacioni broj građana u Saveznoj poreskoj upravi (Bundes Zentralamt für Steuern).

U slučaju zaposlenih, poslodavac prilikom obračuna zarade odbija iznos poreza od bruto zarade i uplaćuje ga Poreskoj upravi. Na početku sledeće godine, ako zaposleni smatra da mu je odbijeno više poreza nego što bi trebalo (dešava se ako nije zaposlen tokom svih 12 meseci, ili usled drugih okolnosti), može da podnese poresku prijavu za povraćaj poreza. Kada prijavu pošalje poreskoj upravi, oni razmotre da li ima osnova za povraćaj poreza ili ne, i nekoliko meseci kasnije vam vrate više uplaćeni porez.
Ovde moram da napomenem, u Nemačkoj nema dodatnih poreza na zaradu kao u Srbiji na primer na zarade preko 5-struke prosečne plate i slično, već se primenjuje progresivna poreska stopa, tj što je viša plata, veća je poreska stopa. Pisaću o tome kasnije.

Da se vratim na poreski broj. Ovaj broj je neophodan da bi nekome bila isplaćena zarada. Nakon prijave prebivališta u opštini, podaci osobe se automatski šalju poreskoj upravi i osobi se dodeljuje poreski  broj. U praksi to znači da na prijavljenu adresu dobijate poštom koverat sa poreskim ID brojem, 2-4 nedelje nakon registracije u opštini. Ako vam je potreban ranije (npr zbog obračuna zarade), možete otići u poresku filijalu u vašoj opštini i zatražiti da vam iščitaju poreski broj.

* * * * * * * * * *

Zdravstveno osiguranje

Zdravstveno osiguranje u Nemačkoj je zasnovano na sličnom sistemu kao u Srbiji. To znači da je svaki zaposleni zdravstveno osiguran (gesetzliche Krankenversicherung). Od bruto plate se svaki mesec odbija doprinos za zdravstveno osiguranje (kasnije ću pisati o detaljima). Međutim, zaposleni može da bira osiguravajuću kuću kod koje će biti osiguran. Udruženje osiguravajućih kuća iz oblasti zdravstva je GKV a uporedni prikaz svih osiguravajućih kuća je ovde.
Ja sam izabrao TK (Techniker Krankenkasse) jer im je poslovnica u centru Berlina, a čuo sam od kolega imigranata da pričaju i engleski. Mislim da nema neke velike razlike između osiguravajućih kuća, ako je u pitanju samo osnovno osiguranje. Za dodatne opcije se nisam raspitivao (video sam reklamu npr za posebne rehabilitacije ili dugoročna oboljenja i slične slučajeve, ali me na početku boravka u Nemačkoj to nije baš puno zanimalo). TK inače nudi i prijavu preko interneta, teorijski barem. Skine se pdf obrazac sa njihovog sajta, odštampa i potpiše, pošalje poštom zajedno sa fotografijom i za par dana poštom na kućnu adresu stiže potvrda o članstvu, a par nedelja kasnije i pismo sa zdravstvenom karticom.
Da, Nemačka je (kao i većina evropskih zemalja) uvela zdravstvenu knjižicu, tj legitimaciju u obliku kreditne kartice. Sve lekarske ordinacije imaju čitač kartica (gledao sam sestru u privatnoj ambulanti kako očitava karticu) i pomoću toga pristup vašem osiguranju, tj tako mogu da obračunaju i naplate svoje usluge od vašeg osiguranja.
Kad već spominjem lekare, nisam primetio da ovde postoje državni domovi zdravlja, već samo privatne ordinacije. Bolnice (dakle drugi i treći nivo zdravstvene zaštite) da, ali domovi zdravlja - ne. Svaki put kada mi je zatrebala lekarska pomoć (do sada srećom ništa ozbiljnije) išao sam u privatnu ordinaciju, svuda "prolazi" zdravstvena kartica bez ikakvih pitanja da li je overeno isl. Naravno nema ni overe knjižice i sličnih gluposti, to sve ide automatski prilikom obračuna zarade.
Članovi uže porodice osiguranika takođe imaju pravo na zdravstveno osiguranje (kao i u Srbiji).

Prilikom odabira zdravstvenog osiguranja, dobijate još jedan ID broj i potvrdu o članstvu. I to je neophodno za obračun zarade.

* * * * * * * * * *

Penziono osiguranje

Sa njima sam imao najmanje posla. Zapravo, samo prilikom promene adrese, otišao sam i javio im da sam se preselio (naravno uz dokaz, tj novu prijavu prebivališta iz opštine), i to je bilo to. Ovo je ekvivalent državnom penzionom fondu u Srbiji, ona nepopularna institucija kod nas zvana Socijalno. Doduše to Socijalno je i zdravstveno i penziono kod nas, tj u Novom Sadu svi sede u istoj zgradi, da, oni tamo na Žitnom trgu. Kao i u Srbiji, i u Nemačkoj postoji obavezno penziono osiguranje. Kao i u Srbiji, deo bruto plate se odvaja u državni penzioni fond. Taj fond posle penzionisanja isplaćuje penzije.
Međutim, kao redovno zaposleni, ja sa njima nemam apsolutno ništa, ne treba da se prijavim (ide automatski preko zdravstvenog osiguranja, samo mi je stiglo pismo na kućnu adresu, sa još jednim ID brojem, da su i to uradili za mene), doprinosi se automatski odvajaju od plate itd.
Vrlo praktično.

* * * * * * * * * *

Moje iskustvo - nažalost, ja sam čekao poreski broj da stigne poštom, ne znajući za mogučnost da direktno u poreskoj saznam svoj ID, a u mom slučaju je potrajalo nekih mesec dana dok mi pismo nije stiglo na kućnu adresu. Tako da mi na kraju prvog meseca nije isplaćena plata. Nakon što sam dobio sve ove papire, negde oko 5-6. sledećeg meseca (stigli poštom, naravno) odneo sam ih u firmu i par dana kasnije, na račun je legla prva zarada.
Postao sam i zvanično strani plaćenik.

7 comments:

  1. Hvala za korisne Informacije!

    ReplyDelete
  2. Mozes li mi napisati koliko je otprilike trajao proces od trenutka prvog intervjua, drugog, pa potpisivanja ugovora o radu u firmi do trenutka poletanja sa aerodroma?

    ReplyDelete
  3. Pozdrav,
    u mom slučaju, od prvog intervjua (ovo je bio zapravo jedini, trajalo je više od dva sata) do poletanja za Berlin, trajalo je skoro četiri meseca, pri čemu sam na vizu čekao nepune tri nedelje. Ako vaš poslodavac iz Nemačke koristi tzv Firmenservice pri Kancelariji za strance (Ausländerbehörde) onda bi to trebalo da bude dosta brzo. Opet, zavisi koliko je poslodavac spreman da se angažuje u tom pogledu, obično veće firme, koje već imaju nekog zaposlenog iz ne-EU zemanja poznaju proceduru, a manje (obično) nemaju resursa tj vremena i ljudi da rešavaju papirologiju za strance (mada to u suštini nije komplikovano). S druge strane, u većim firmama je veća konkurencija, jer su plate obično bolje. Ovo ne mora da bude pravilo, naravno.
    Isto tako, poznato je, i to će vam reći i u nemačkoj ambasadi u Beogradu, da se najduže čeka na vizu ako vam je poslodavac iz Minhena ili Berlina.
    Dakle sve zavisi od konkretnog slučaja.

    ReplyDelete
  4. Pravi IT-jevac :) Detaljno, precizno, sistematicno. Svaka cast, i puno hvala na informacijama. Trenutno sam u fazi cekanja za vizu (predao pre tri nedelje), slicno kao i ti, viza sa kojom cu aplicirati kasnije, kada stignem tamo, za blue card. Takodje IT struka. Destinacija: Leer (blizu Bremena). Mislim da cu ove tvoje info da isprintam i stavim u pasos, deluju jako korisno. Jos jednom, hvala puno :)

    ReplyDelete
  5. Mnogo Vam hvala na ulozenom trudu i vremenu da nam svima pomognete. Molila bih Vas ako znate da mi pomognete. Cerka mi zivi i radfi u Nemackoj, salje kuci svakog meseca pare, pa me zanima sta je potrebno da bi imala pravo na povrecaj poreza. S postvanjem, Jadranka iz Novog Sada

    ReplyDelete
  6. Mnogo Vam hvala na ulozenom trudu i vremenu da nam svima pomognete. Molila bih Vas ako znate da mi pomognete. Cerka mi zivi i radfi u Nemackoj, salje kuci svakog meseca pare, pa me zanima sta je potrebno da bi imala pravo na povrecaj poreza. S postvanjem, Jadranka iz Novog Sada

    ReplyDelete
  7. Pozdrav! Supruga mi je otisla da radi u Nemacku sa Hrvadskim pasosem ali nikako da dobije zdravstvenu knjizicu. Koko zna gazda ju je prijavio na adresu al sumljamo da nesto muva za zdravstveno osigursnje.... jel ima sanse za to kako proveriti ili samo cekati

    ReplyDelete